megastaar.blog.hr

četvrtak, 25.12.2008.

Božić

Bog je velik i malen, nedokučiv i pristupačan, Gospodar svemira i dijete u štali... To je previše jednostavna istina da bi je odrastao čovjek lako prihvatio. Mali Bog, Božić, poziv je na evanđeosku malenost.

“Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!” Potom se dječak seli na različita mjesta, kao odrastao dobrovoljno napušta dom i “nema kamo bi glavu naslonio”. Udomljuju ga Zakej, i farizej Šimun, i mnogi drugi. Nažalost, događa se i da “k svojima dođe a njegovi ga ne primiše”.

Njegovim ulaskom u svaki dom dolazi i spasenje. Božić je stoga blagdan doma, blagdan obitelji. Isus je novi član svake naše obitelji i za svaku ljudsku obitelj ispunja Izaijino prorošvo: “Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan!”

Bog nam je darovan, dar nad darovima. Bog se ne da nadmašiti u ljubavi i darivanju. Ali - možemo ga nasljedovati, činiti ono što On čini, naravno - na naš ljudski, nesavršeni način. Običaj je da se pod borom ostavi neki dar, neki znak pažnje. Kao da svi postaju nekako bolji, topliji, pažljiviji. O kad bi i ove godine Božić vratio mnogim obiteljima osjećaj topline i vjernosti!

Pridružujemo se radosti pastira, Marije i Josipa. Dobro došao, mali Isuse, u naše velike gradove i u naša stisnuta srca. Tvoj rođendan neka bude čas našega novog rođenja.


Dario Miletić

nedjelja, 23.11.2008.

Krist Kralj

Gospodine! Otkako si ušao u ljudsku povijest, ona postaje mjesto gdje čovjek postaje za čovjeka odgovoran; i mjesto gdje čovjek svoj život zadobiva ili ga proigrava. Pri tome čistunska pravovjernost i zakonski ispravan moral, koji računa s plaćom ne vrijede, ako nema spontane, neproračunate brige za čovjeka.

Tvoja rečenica “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste”, treba svakom kršćaninu biti pravilo života. Rečeno je što će se pitati na ispitu na Dan suda. Ni za jedan ispit nemamo već odavno znana pitanja kao za ovaj.

Poput apostola i ja tražim gdje stanuješ, a ti odgovraš: “Dođi i vidi!” I s Tobom mogu biti koliko hoću. Čovjek lišen tvoje milosti i prijateljstva gol je, prepušten udarcima okoline. Zaogrni me svojom ljubavlju!

Daj da te prepoznajem u svima koje mi stavljaš na put života. Želim se na času Suda naći među tvojim izabranima. Dođi, Gospodine Isuse!


Meditaciju priredio Dario Miletić
prema knjizi fra Zvjezdana Linića “U početku bijaše Riječ”

nedjelja, 28.09.2008.

Tražitelji Boga

"...ima li tko razuman Boga da traži." (Ps 53,3)

Hasidska priča :

Dječak Jehiel, unuk rabi Baruha, igrao se jednom s nekim dječakom skrivača. Dobro se sakrio i čekao da ga dječak nađe. Poslije dugog čekanja, izađe iz skrovišta, a dječaku ni traga. Tada shvati da ga onaj nije niti tražio. Rasplače se i dotrči djedu te ispripovjeda o onom dječaku koji ga uopće nije tražio.

Tada se orosiše oči rabi Baruha i reče: "Tako govori i Bog : Ja se sakrijem, ali me nitko ne traži!"


Dario Miletić

nedjelja, 14.09.2008.

Usmjeri pozornost na svjetlo

I ja katkad imam učenike koji me, čini mi se, pretjerano poštuju. I mogu vam reći da mi to uopće ne prija. A sam se uvijek nastojim držati one Abba Poemenove izreke: “Čovjek koji sebe ne cijeni u svemu će biti postojan. “


Kod De Mella sam našao ovu lijepu misao:

Učeniku, koji je pokazivao previše poštovanja, učitelj reče: “Svjetlo se odbija od zida. Zašto poštovati zid? Usmjeri svoju pozornost na svjetlo!”


A život pustinjskih otaca donosi nam ovu pripovjetku:

Zadivljen svetošću i mudrošću svoga učitelja, zaneseno reče novak: "Želim biti kao ti, oče."

Veliki otac Ivan odgovori: "Radije bih da me nadrasteš nego da budeš kao ja."



Dario Miletić

nedjelja, 07.09.2008.

Kako Bog tješi

Već sam vam pripovijedao kako časna Anita i ja svake večeri poslije molitve Večernje ostanemo sjediti u kapelici našeg Kolegija i otvorimo jedan drugom Novi zavjet, nasumce, i pročitamo rečenice u koje upremo prst, moleći da Duh Sveti po tim riječima usmjeri naš život.

Ne biste vjerovali: jedne večeri dobra časna mi je kazala kako je čula od jedne osobe da se pronio glas da ja tobože zavodim mlade profesorice… Smrknuo sam se! Časna je rekla da ona naravno u to ne vjeruje, ali neka se pripazim zlih jezika, kakvih valjda ima, evo, i u našoj svetoj kući.

…A bilo je to tek malo nakon što sam stupio na službu u onu kuću. I, dragi moji prijatelji, možete misliti kako sam se dobro osjećao ja - a i časna - kada je časna nakon što je otvorila Knjigu, nasumce stavila prst i pročitala, gotovo zapjevala:

"Hosana!
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!"



Dario Miletić

subota, 30.08.2008.

Moj Bog radostan sluša molitvu

Povjerit ću vam jednu svoju misao, a potaknutu onom “jer na sliku Božju stvoren je čovjek” (Post 9,6). Tako i ja doživljam Boga kao najodličniju svoju sliku.

Kada moj sin - u kojeg sam, kao što već znate, jako zaljubljen - ode kod svoje bake, pa kad me onda sljedeći dan nazove, ja se nekako sav razniježim od radosti kad ga čujem.
Pa, eto, onda razmišljam, tko zna, nije li i Bogu tako drago kad mu se jedno njegovo dijete obrati...

Ja bih svakako želio da moj Bog bude takav.


Dario Miletić

nedjelja, 24.08.2008.

In memoriam Roberto Labinac

Eloquentiae unda, sapientiae gutta

“A ja, ko zelena maslina u Domu Božjem,
uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.”
Ps 52,10


Moj prijatelj Roberto Labinac umro je u dobi od četrdeset godina zbog raka bubrega. Radili smo u istoj školi, on je bio profesor latinskog jezika, ja profesor psihologije. U novinama, na stranici osmrtnica, u posljednjem pozdravu učenici IIIi razreda su napisali: “Bili ste naš eloquentiae unda, sapientiae gutta”.

U zbornici me je pozdravljao ovako: “Ooooo, stari profesore!” Njegovim šalama i dosjetkama rado smo se smijali u zbornici, a koliko je bio omiljen kod učenika shvatio sam tek kad su me neprestano propitkivali za njegovo zdravlje i žalili što se već nije vratio.

Na sprovodnoj misi, dok su Mariolina i Albina izričući psalam šezdesettreći pjevale “Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži”, mnošvo se je misli rojilo u mojoj glavi i emocija u srcu. U sjećanje mi je dolazilo nešto što sam pročitao kod Ivana Goluba: “Svršetak ljudskog života nije pad lista na zemlju, već pad zrna u zemlju. Čovjekov pad u grob pad je sjemena u brazdu.”

Onda mi je na pamet pala i ova misao Henrya Adamsa: “Učitelj djeluje na vječnost; nikada ne možemo točno znati gdje prestaje njegov utjecaj.“

Eloquentiae unda, sapientiae gutta... Do viđenja, prijatelju!


Dario Miletić

nedjelja, 11.11.2007.

Zahvalite Bogu Što ste mu tako Blizu

Bila je subota ujutro oko devet sati kad sam u tišini i osami molio u kapelici našeg Pazinskog kolegija. Sasvim nečujno prišla mi je s leđa časna Paulina i na uho rekla:

"Zahvalite Bogu što ste mu tako blizu."

Odmah su mi oči prosuzile, a ostatak taštine u meni odmah se zabrinuo: neće valjda baš sad još netko ući i vidjeti me tako ganutog.

Vi biste možda rekli: "Pa što je tu ganutljivo?" - Pa, eto, ni sam ne znam kako bih vam objasnio što me j e u tom trenutku taknulo... Kao da sam u jednom trenutku uhvatio cjelokupni smisao čovjekova života.

Časna Paulina ima osamdesetsedam godina. Ona je topla duša naše kuće.

I tako sad mislim da nema bolje pobožnosti od ove:

Zahvaljivati Bogu što nam je tako blizu. Zahvaljivati Bogu što smo mu tako blizu.


Dario Miletić

nedjelja, 28.10.2007.

Pouzdaj se u mene

Za sve one koji su slomljeni,u tjeskobi,u žalosti,velikim nevoljama života iz kojih ne vide izlaz.

Stani, smiri se i čuj što ti Isus govori;

Zašto si tako zabrinut? Prepusti sve brige meni i sve će biti dobro. Kad se potpuno predaš meni sve će se riješit prema mome planu. Nemoj moliti tako kao da me požuruješ, kao da me siliš da ostvarim tvoje planove.Zatvori oči i reci
pouzdano: "Isuse u tebe se pouzdajem." Izbjegavaj sve one misli koje u tebi potiču želju razumjeti sve što se oko tebe događa. Ne brkaj moje planove, ne nameći mi svoje ideje, pusti da budem tvoj Bog i da slobodno djelujem u tvojem životu. Sve mi povjeri i svoju budućnost stavi u moje ruke.

Reci često:
"Isuse pouzdajem se u te". Ono što ti najviše šteti jest to što razmišljaš na svoj način i pokušavaš riješiti probleme na svoj način. Kad mi kažeš: "Isuse pouzdajem se u tebe", nemoj biti kao onaj nestrpljivi čovjek koji ide liječniku i kaže mu "Izliječi me", ali mu odmah i "savjetuje" kako to učiniti.
Pusti da te ozdravim, ne boj se, jer ja te ljubim. Ako vidiš da stvari postaju teže usprkos tome što se moliš, pouzdaj se u mene i ponavljaj često:
"Isuse ja se pouzdajem u te". Ja moram imati slobodne ruke da te blagoslovim. Nemoj sputavati moje ruke svojim besmislenim brigama. Sotona te želi vidjeti razočaranog, žalosnog i nemirnog. Ja činim čudesa prema stupnju tvog predanja i mjeri tvoje vjere. Ne brini se, prepusti meni sve svoje brige, budi miran i uvijek ponavljaj: "Isuse, pouzdajem se u tebe" i vidjet ćeš velika čudesa. Ja ti to obećavam svim srcem.

ponedjeljak, 10.09.2007.

Priča o vjeri

Prije nekoliko godina jedan grad je bio pogođen sušom koja je prilično osakatila usjeve. Kako je suša potrajala ljudi su se počeli binuti da neće biti u mogućnosti preživjeti financijski slom.

Gradsko vijeće se sastalo i odlučilo da zatraži obližnje indijansko pleme da izvedu ples za kišu. Pleme se složilo, plesalo, no suša je trajala i dalje. Vijeće se ponovno sastalo. Ovaj put su odlučili da zatraže "znanstvenog čudotvorca" da dođe u njihov grad i donese vodu koju trebaju. On je došao sa svojim čudotvornim strojem i raspršio milijune malih kapljica u zrak. Ljudi su pretraživali nebo kako bi pronašli i najmanji trag oblačku, no oblaka nije bilo.

Napokon, vijeće je zatražilo ljude iz grada da se okupe zajedno i mole u najvećoj gradskoj crkvi. Nakon nekoliko sati molitve svi su napustili crkvu tražeći oblake na nebu. Niti jednog oblaka nije bilo. Jedno dijete se okrenulo k svom ocu i upitalo: "Tata, jesu li ljudi zaista vjerovali da će nam Bog poslati kišu?"

"Vjerujem da jesu sine" odgovorio je otac.
"A kako to da onda nitko nije ponio kišobran?"

četvrtak, 23.08.2007.

Što novac može kupiti?

Krevet, ali ne i san.
Knjige, ali ne i znanje.
Hranu, ali ne i apetit.
Kuću, ali ne i dom.
Ljekove, ali ne i zdravlje.
Razonodu, ali ne i sreću.
Križ, ali ne i Spasitelja.
Crkvenu građevinu, ali ne i nebo.

Ono što novac ne može kupiti, Isus Krist daje ti besplatno.

petak, 27.07.2007.

Božja riječ

"...Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."

(Mt 13, 23)


Riječ Božja je stvaralačka, ona pokreće čovjeka, mijenja ga, pokreće ljudsku povijest.

Ona je hodočasnička, ide putem Božjih obećanja. Vodi cilju, a cilj je Ljubav, cilj je Vječnost.

A ljudska riječ, budući je čovjek stvoren na sliku Božju, m o r a participirati na Božjoj Riječi, ljudska riječ m o r a biti živa i stvaralačka.

Bog se objavljuje ljudima u punini svoje ljubavi, u svojoj Riječi, u svom Božanskom Tijelu. On svojom riječju hodočasti prema nama i mi svojom riječju trebamo hodočastiti prema Njemu.

srijeda, 20.06.2007.

Moć Isusove slobode

Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.

(Lk 7,13-15)


Ako si mrtav za svaku radost, za svaku ljubav, za svaku sreću, ako više ne možeš vjerovati u sama sebe i u ljude: tada pokušaj odložiti sve to tmurno, mrsko, otrovno, mračno i pročistiti sama sebe.

Ustani iz noći te svoje obeshrabrenosti i umornosti na smrt u jedno novo jutro puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskog sna tvoga svoga nevesela bivstvovanja u novo proljeće.

Ustani! Bog je upisao uskrsnuće u svaki list svakoga stabla. Dakle sasvim sigurno i u tvoje siromašno ljudsko srce. Obrati se k Bogu koji može probuditi na život mrtvo srce, rastopiti led s tvoga smrznuta srca i učiniti ga sličnim svomu srcu, koji je Ljubav.

nedjelja, 08.04.2007.

Uskrs – pobjeda Života nad smrću!

Nestrpljivost ljudske ljubavi i nemirenje s tamom jednu je ženu tjerala na grob. Sve se događa u zoru uskrsnoga jutra, 'još za mraka' (Iv 20, 1). Toga je uskrsnog jutra sve započelo trkom, najprije Marije Magdalene, a zatim i dvojice učenika, Petra i 'onoga kojega je Isus ljubio' (Iv 13, 23). Marija predstavlja kršćansku zajednicu koja, željna života i ljubavi, ne može prihvatiti Učiteljevu smrt, ali ga traži na pogrešnome mjestu. I dvojica učenika predstavljaju zajednicu koja nije usvojila logiku umiranja.

No, toga jutra, 'još za mraka' nebo je zaigralo od radosti, jer je silnom mnoštvu ljudskih sinova i kćeri zauvijek omogućilo povratak u kuću Očevu. Bog se nije pomirio s odlaskom svoje djece iz Očeve kuće. On nas traži i u raljama posljednjeg neprijatelja života - u grozoti smrti. Širom je otvorio vrata neba, doma koji jedini daje smisao života svakom čovjeku.

nedjelja, 25.03.2007.

Kakav si ti kršćanin?

Neki su kao tačke - treba ih gurati.
Neki su kao leteći zmajevi - ako ih ne držiš na užetu, odletjeti će.
Neki su kao mačići - moraš ih stalno gladiti da bi bili zadovoljni.
Neki su kao lopte - nikada ne znaš kamo će odskočiti.
Neki su kao prikolice - treba ih vući.
Neki su kao krijesnice - malo svijetle, pa se ugase.
Neki su kao baloni - puni zraka, nikad ne znaš kad će puknuti.

Pazi na svoje misli, jer će postati riječi.
Pazi na svoje riječi, jer će postati djela.
Pazi na svoja djela, jer će postati navika.
Pazi na svoje navike, jer će postati karakter.
Pazi na svoj karakter, jer će postati tvoja sudbina.

Kakav si ti kršćanin?

srijeda, 07.03.2007.

Što je poniznost?

Poniznost je: govoriti što manje o sebi,

Ne miješati se u tuđe poslove,

Paziti da ne budemo znatiželjni,

Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke,

Prelaziti preko tuđih pogrešaka,

Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju,

Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni,

Odgovarati uljudno i kad smo izazvani,

Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo,

Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo,

Birati uvijek ono što je teže.


Majka Terezija

petak, 10.11.2006.

Smisao ekumene danas i njena budućnost

Još su Stari Grci gledali na svoje različite vjere kao na čvorove koji ih povezuju. Atenjani su imali oltar posvećen stranim bogovima koje nisu mogli poznavati.
Kao što jedna kuća povezuje sve njezine stanovnike, ali ih ne prisiljava da se svi poistovjete i izgube svoj identitet, tako i ekumenizam (čiji korijen riječi ima značenje kuće) povezuje kršćane, ali ne prisiljava nijednu konfesiju da se odrekne svog načina vjerovanja u korist druge konfesije. Ne trebamo očekivati da će nas ekumenizam učiniti jednakima, ali duboko vjerujem da će doprinijeti većoj toleranciji među kršćanima. Već je i to puno. Vjera je izvor susreta ljudi i kultura, a ne sukoba. U protivnom ćemo se pretvoriti u veće pogane od Starih Grka. Ekumenizam u Rijeci može poslužiti kao primjer tolerancije i međusobnog povezivanja kršćana kroz razne susrete.

Tomislav Tomasić

subota, 21.10.2006.

Odgovorno roditeljstvo

Tomislav Tomasić, prof.

Kada govorimo o odgovornom roditeljstvu tada mislimo na odgovorno darivanje života i odgovorno odgajanje. Odgoj čini sastavni dio cjelovitog rađanja. Dijete se ne rađa samo po tijelu nego i duhu, tj. odgojem i zato je odgoj prirodno dovršenje čina rađanja.
Darovati život i prihvatiti ga u ozračju ljubavi obveza je roditelja o čemu govori i Deklaracija o kršćanskom odgoju Gravissimum educationis u br. 3. kada kaže kako je «odgojna uloga roditelja takve važnosti, da se teško može čim drugim zamijeniti».

Zasigurno je svakom roditelju cilj biti što bolji roditelj. A kakav je to dobar roditelj, ili dobar supružnik, ili dobro dijete? Uzrok mnogim obiteljskim problemima je što roditelji često zamijenjuju dva dobra: korisno dobro (dobro samo ukoliko ispunjava svoju svrhu) i moralno dobro (dobro u sebi, bez obzira da li koristi svojoj svrsi ili ne). Ako rađanje promatramo samo kao korisno dobro, tj. dijete je dobro samo ako meni služi i stvara mi zadovoljstvo, tada abortus postaje jedino rješenje za uklanjanje nečega što me dekomoditira. Da abortus ništa ne rješava potvrđuju i podaci jedne studije iznesene na međunarodnom kongresu u Rimu 1993.g., koja pokazuje da većina žena ispitanih nakon počinjenog abortusa priznaje pojavu neurotičnih smetnji, imaju tegobe sa snom ili su zatražile lijekove – psihotike. Ljudska spolnost je od Boga stvorena i predstavlja moralno dobro kao puninu bračne ljubavi. Crkveni dokumenti ljudsku spolnost shvaćaju kao sudjelovanje u stvaralačkoj Božjoj ljubavi (usp. GS br.49).
Ako roditelji odgajaju dijete samo pod vidom korisnog dobra, a ne moralnog dobra, tj. ako kažu kako je dijete dobro samo kada je poslušno i mirno, time dijete pretvaraju u svojevrsnog roba koje mora uvijek biti poslušno svojim gospodarima – roditeljima. Tada možemo govoriti o svojevrsnom obliku nasilja u obitelji. Ako se pak dijete odgaja pod vidom moralnog dobra, tj. ako se dijete prihvaća kao bezuvjetno dobro i onda kada radi nešto što nije po volji roditelja, tada ćemo uspjeti zadovoljiti djetetovu potrebu za ljubavi čak i onda kada učini nešto što nije po našoj volji. Stav roditelja: ja te prihvaćam i volim i ako si napravio nešto loše, a sada ćemo se zajedno dogovoriti o tome što treba napraviti da se to ne dogodi i drugi put, čini bit Isusove pedagogije razlučujući osobu kao moralno dobro od samoga lošeg čina. Dakle, roditelji su odgovorni za ozračje ljubavi u obitelji. Međutim, mi ne možemo djetetu dati takvu bezuvjetnu ljubav ako je i sami nismo dobili od svojih roditelja. Dijete uči doživljavati ljubav promatrajući svoje roditelje i njihovu međusobnu ljubav. Dijete ćemo odgajati ako radimo više na sebi nego na djetetu. Mi odgajamo više s onim što prešutimo nego s onim što kažemo.
Brak je jedina zajednica gdje vrijedi da je 1+1=3. Po sakramentu ženidbe muž i žena nisu sami, oni mogu računati s još jednim članom koji može učiniti i ono što je njima nemoguće, a to je izvor svakog dobra - Bog. Tu nazočnost Božjeg blagoslova i ljubavi jačamo obiteljskom molitvom i svetom misom.
Roditelji upravljaju sustavom koji se naziva obitelj i samo o njima ovisi da li će on
biti uspješan ili neuspješan. Tu odgovornost ne možemo prebaciti na nekoga drugoga. Potrebno je učiniti sve u izgrađivanju dobre i zdrave obitelji utemeljene na moralnim vrijednostima, a tada se možemo moliti da Bog blagoslovi naš trud.

utorak, 03.10.2006.

Obiteljska pravila

Tomislav Tomasić, prof.

Molitveno-slavljenički aspekt

Čitanje: Lk 4,16-21; 28-30
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na men je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.


Trenutak razmišljanja i razgovor na temelju pročitanog teksta:

Kako se Isus osjećao u Nazaretu?
Da li su ga nazarećani uistinu poznavali?
Koja je posljedica posjedovanja iskrivljene slike o Isusu?
Da li ja članove svoje obitelji promatram onakvima kakvi oni uistinu jesu ili ih želim prilagoditi svojoj slici koju sam ja stvorio o njima?
Što je najveći uzrok svađi u vašoj obitelji?

Poučni dio

Priča o Hughu: Rodilo se jednom biće kraljevskog roda po imenu Hugh. Hugh nije bio nalik ikome tko je ikada živio niti ikome tko će ikada živjeti. Hugh je bio dragocjen, neponovljiv, neusporediv, poput dijamanta od milijardu dolara. Prvih petnaest mjeseci Hugh je sebe poznavao samo po odrazima u očima onih koji su za nj brinuli. Bio je strašno nesretan. Njegovi su brižnici, premda nisu bili slijepi, na očima imali naočale. Svaki je par naočala na sebi već nosio neku sliku. Tako je svaki brižnik vidio Hugha samo prema slici na svojim naočalama. Dakle, iako su Hughovi brižnici bili fizički nazočni, nijedan ga od njih zapravo nikada nije vidio. Kad je Hugh narastao, bio je tek mozaik slika koje su drugi o njemu stvorili, no nijedna nije bila doista njegova. Nitko ga nikad nije stvarno vidio, pa mu nitko nije niti mogao u odrazu vratiti pravu sliku njemu nalik. Zbog toga je Hugh mislio da je on taj mozaik slika. Zapravo nije znao tko je.
Katkad u mrklini noći, kad je bio sam, Hugh bi shvaćao da nešto nadasve važno nedostaje. Iskusio bi to kao da ga nagriza neka praznina. Hugh je pokušao ispuniti tu prazninu: moći, svjetskom slavom, novcem, imetkom, umjetnim uzletima, hranom, seksom, uzbuđenjima, zabavom, vezama, djecom, radom pa čak i tjelovježbom. Ali, ma što činio, tu nagrizajuću prazninu nije odagnao nikad. U tišini noći, kad sve razonode prestaju, čuo bi miran, tih glas kako šapće: Ne zaboravi, molim te, ne zaboravi me! No, na žalost! Hugh je zaboravio i u smrt otišao a da nikad zapravo nije saznao tko je!
Tko je u ovoj priči Hugh?
Da li sam svjestan kako je moje dijete ili supružnik dragocijen, neponovljiv, neusporediv, poput dijamanta od milijardu dolara?
Da li svom djetetu pomažem da upozna sebe i svoje darove ili mu namećem lažnu sliku koju sam ja u svojoj mašti stvorio o njemu?
Što je uzrok mnogim našim ponašanjima kada odrastemo?
Da li će dijete formirati ispravnu sliku o sebi ponajviše ovisi o nama. Obitelji su mjesta gdje se po prvi put uspostavljaju odnosi. Obitelji su tamo gdje smo prvi put saznali za sebe po odrazu u očima roditelja, tamo gdje smo sebe prvi put vidjeli. U obitelji učimo o emocionalnoj bliskosti. Učimo prepoznati osjećaje i kako ih izraziti. Roditelji određuju koji su osjećaji prihvatljivi i za obitelj dopustivi, a koji su osjećaji zabranjeni. U obitelji se prilagođavamo potrebama našeg obiteljskog sustava.

03.10.2006. u 20:19 • 7 Komentara • Print • #

subota, 09.09.2006.

Dijete kao dobro u sebi ili korisno dobro?

U svojoj okolini zapazio sam mnoge obitelji, tj. roditelje kojima je cilj da im djeca budu ono što je njima cilj, a ne njihovoj djeci.

Problem nastaje kada dijete želi učiniti nešto po svojoj volji, a što zapravo roditelji ne žele. Roditelji uglavnom zahtjevaju od djece da budu dobra u školi, da imaju dobre ocjene, pomažu u kućanskim poslovima, da su poslušna u svemu. Tako svoju djecu promatraju kao korisno dobro koja su dobra samo dok čine nešto dobro i ispunjava želje svojih roditelja. Čim se dogodi da dijete dobije lošu ocjenu odmah postaje loše, a ako ne pomaže u kući kažu za njega da je loše i zločesto dijete. Sve to ukazuje, zapravo, na jedan veliki problem u odnosima roditelja i djece.

Roditelji bi trebali djecu tretirati kao dobro u sebi bez obzira kakvi smo učenici, da nas i dalje vole i poštuju na jednak način. Svi smo mi dobro u sebi neovisno da li smo nekome korisni ili ne. Dakle, da li smo mi korisni svojim roditeljima ili ne, ne bi trebalo utjecati na to da nas roditelji vole više ili manje.

Cilj nam je u životu ostvariti sreću, a to možemo samo ako smo bezuvjetno voljeni i ako činimo dobro. Ako ne činimo dobro narušavamo i najviše dobro – Boga. Kada nas roditelji kritiziraju i govore kako nismo dobri jer nismo napravili nešto kako treba, misle da nam time čine uslugu, kako to rade za naše dobro, ali nam time samo stvaraju nepotreban teret jer nam je uvijek u mislima kako ćemo ih razočarati i kako će nas tada manje voljeti.

Kada bi se svi ljudi promatrali kao dobro u sebi bez obzira da li nekome bili korisni ili ne, mislim da bi svi živjeli puno sretnije. Ovako se mučimo, nesretni smo jer ne možemo ispuniti zahtjeve koji su nam nametnuti od strane roditelja, profesora te mnogih prisutnih ljudi u našem životu. To nas spriječava da ostvarimo naš glavni cilj, a to je da budemo sretni!

09.09.2006. u 12:16 • 6 Komentara • Print • #

petak, 01.09.2006.

Priča o Majci Tereziji

Dok je šetala po ulicama Kalkute, Majka Terezija naišla je na bolesnika koji je ležao na ulici. Bio je sav u ranama, toliko je zaudarao da su se neki djelovi tijela čak i ucrvali. S obzirom da joj se to gadilo, produžila je dalje, ali onda je (po mome mišljenju vođena Duhom Svetim) pomislila : Ako okreneš leđa čovjeku, okrenuo si leđa Isusu Kristu.
Nakon toga normalno je prišla bolesniku, zavila mu rane, pobrinula se za njega i nije joj se više gadilo. Dok ga je hranila, Majka Terezija mu je izgovorila riječi : "Bog te ljubi", , a on je sav u čudu zamolio da mu još jednom ponovi te riječi, jer je tada vjerojatno prvi put čuo da njega netko ljubi.
Taj događaj bio je pouka i snaga Majci Tereziji za njeno daljnje djelovanje, a ova priča trebala bi svima nama služiti kao primjer jer Ako okreneš leđa čovjeku, okrenuo si leđa Isusu Kristu.

01.09.2006. u 19:42 • 4 Komentara • Print • #

četvrtak, 17.08.2006.

Moji stavovi i odnosi tijekom razgovora

Tomislav Tomasić, prof

Ako želiš doznati razloge neuspjeha svoga razgovora, tada pokušaj pomoću predloženog teksta analizirati svoje stavove i odnose kako
prema sadržaju tako i prema primatelju poruke. Zaokruži brojku od 4 do 1 ovisno o tome smatraš li da za tebe vrijedi više gornja ili donja tvrdnja

Ono što govorim i sam prihvaćam!
4 3 2 1
Ono što govorim najčešće sam ne prihvaćam!

U ono u što uvjeravam
druge i sam vjerujem!
4 3 2 1
U ono u što uvjeravam druge sam ne vjerujem!

U načelu volim sve ljude!
4 3 2 1
Ne mogu voljeti sve ljude!

U drugoga uvijek nastojim
pronaći nešto dobro i pozitivno!
4 3 2 1
Uživam u traganju za
pogreškama kod drugih!

Pazim da sugovornik prihvati mene,
a ne samo ono što mu govorim!
4 3 2 1
Uopće mi nije važno jesam li
sugovorniku simpatičan ili antipatičan!


Za uspjeh razgovora važan je
dobar sadržaj, ali još su važniji
dobri odnosi među sugovornicima!
4 3 2 1
Za uspjeh razgovora jedino je važno
poznavati predmet o kojem razgovaramo!


Zbroji zaokružene brojke! Ako je zbroj između 19 i 24, tada vjerojatno uspješno razgovaraš jer i sam prihvaćaš ono što govoriš i uvažavaš one s kojima razgovaraš! Ako je zbroj između 13 i 18, tada pokušaj biti iskreniji i počni pozitivno misliti o ljudima oko sebe! Ako je zbroj ispod 12, tada prestani tražiti razloge svoga neuspjeha kod drugih, u nekakvoj zloj sudbini i nepovoljnim objektivnim okolnostima, a razmisli više o svojoj neiskrenosti i podsvjesnoj mržnji prema svim ljudima oko sebe!

Preporuke za razmišljanje:

1. Ako s nekim želiš uspješno razgovarati, tada ga najprije moraš poštivati i cijeniti!
2. Poremećeni međusobni odnosi otežavaju razgovor!
3. Problem razgovora često nije ono o čemu se razgovara, nego odnosi među onima koji
razgovaraju!
4. Ako ne voliš ono što govoriš i onoga kome govoriš, razgovor će teći veoma teško!
5. Koliko god se trudili, nemoguće je izbjeći utjecaj svog stvarnog stava prema onome što
govorimo i svog stvarnog odnosa prema onima s kojima razgovaramo na razgovor i njegove
ishode!

17.08.2006. u 17:14 • 4 Komentara • Print • #

utorak, 15.08.2006.

Roditelji i njihova uloga u školskom životu

Nakon parlaonice na kojoj su sudjelovali članovi grupe «Pax» i učenici Ekonomske škole Mije Mirkovića, a koju su vodili Tomislav Tomasić prof., Dijana Kauzlarić Valenčić psihologinja škole i Laura Pugliari defektologinja škole održane 7. travnja 2006. god. na temu: «Roditelji i njihova uloga u školskom životu», sudionici afirmacijske i negacijske grupe upućuju zajedničku poruku roditeljima:

Afirmacijska grupa:

Zadovoljni smo kada roditelji

- daju potporu ohrabrivanjem da nešto sami napravimo,

- potiču i sugeriraju, a ne nameću ništa silom,

- daju podršku u školovanju i životu,

- utječu svojim primjerom i životnim iskustvom, a ne samo riječima,

- slučajeve mogućih nejasnoća riješavaju na miran način razgovorom s profesorima, a ne sukobima izazivajući u nama negativan stav prema školi,

- dopuštaju da budemo samostalni u izvršavanju svojih obveza.

Negacijska grupa:

Nezadovoljni smo kada roditelji

- vrše pritisak i tjeraju nas da učimo ono za što nismo spremni ili sposobni,

- vrše pritisak zbog ocjena,

- vode naš život umjesto nas,

- svojim utjecajem, novcem ili prisilom utječu na naše ocjene u školi,

- prisiljavaju na učenje i ne dopuštaju nama odluku o učenju,

- naše učenje doživljavaju kao svoje, a nas ne osposobljavaju za samostalan život

15.08.2006. u 17:20 • 3 Komentara • Print • #

subota, 24.06.2006.

Prijateljstvo

Bog i prijatelj uvijek žele i traže tvoje dobro.

Vrline pravog prijateljstva :

1. Povjerenje - Potrebno je imati barem jednu osobu pred kojom možemo biti to što jesmo.

2. Iskrenost - Pravi prijatelji ne lažu.

3. Razumijevanje - "Ni jedan čovjek nije toliko od blata, da se u njem ne bi nalo zrnce zlata."

4. Plemenitost - Prijatelji pomažu jedan drugome, makar to tražilo žrtvu.

24.06.2006. u 12:04 • 8 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 19.06.2006.

Jonathanov dekalog

1. Pronađi ideal koji ti priža smisao i orjentaciju vlastitog života.

2. Ne boj se poteškoća na koje nailaziš slijedeći taj ideal.

3. Znaj riskirati.

4. Ne zaustavljaj se na neuspjesima. Nakon svake greške počni iznova, i uspjet ćeš.

5. Imaj samopouzdanja.

6. Prihvati već prokušano (proživljeno) iskustvo.

7. Ne vjeruj da te laki život može usrećiti.

8. Traži iznad svega slobodu i ljubav.

9. Ako si sam, nemoj misliti da si pogriješio.

10 Svoju sreću i radost uvijek dijeli s drugima.

19.06.2006. u 18:19 • 11 Komentara • Print • #

četvrtak, 15.06.2006.

Komunikacija u grupi

Za kvalitetan odnos među osobama, potrebno je razviti kvalitetnu komunikaciju odnosno komunicirati na odgovarajući način. Kvalitetna komunikacija je ona u kojoj :

- šaljemo iskrene "ja poruke" i govorimo o sebi, a ne "mi" ili "ti" poruke u kojima obilježavamo sugovornika u negativnom kontekstu.

Umjesto da kažemo "Ti stalno šutiš iz straha da nešto pogrešno ne kažeš", uptiti ćemo "ja poruku" i reći : " Ti si meni jako zanimljiva osoba, i volio bih kada bismo više komunicirali, bez straha da ćeš reći nešto pogrešno" Na takav način pokazali smo zanimanje za razgovor, pa i za osobu kao takvu, a da pri tome sugovornika ne obilježavamo u negativnom kontekstu.

- Postavljamo pitanja o sadržaju o kojem se govori. Tako pokazujemo osobni interes za razgovor.

- Potičemo na razgovor i izbjegavamo monolog.

- Usredotočujemo se na trenutačni problem. (ovdje i sada)

- Tražimo područja koja nas zbližavaju.

- Gestom i mimikom pokazujemo zanimanje za razgovor.

Veoma je važno iskreno komunicirati, odnosno živjeti onako kako komuniciramo, te imati dobar odnos sa osobom kojom komuniciramo, jer za kvalitetnu komunikaciju, najvažnije je kako, a ne što reći.
Nije problem u dvojbi «da ili ne» se svađati, nego u dvojbi svađati se dobro ili loše, konstruktivno ili destruktivno, iskreno ili neiskreno, pod nadzorom ili bez njega, s ljubavlju ili bez nje, po ključu «pobjeda-poraz» ili «pobjeda-pobjeda».
Kako razgovaramo, svađamo se i volimo o tome ovisi da li ćemo živjeti sretno i opušteno ili nesretno i napeto. Ukoliko želimo da naša obitelj bude sretna tada počnimo kvalitetno razgovarati, svađati se po ključu «pobjeda-pobjeda» i bezuvjetno voljeti.

Tomislav Tomasić

15.06.2006. u 15:08 • 23 Komentara • Print • #

utorak, 06.06.2006.

Sloboda - mogućnost izbora

Mnogi se ljudi u životu zapitaju što uopće znači sloboda, i koje su joj granice, s toga ću u ovom postu govoriti nešto više o tome.

Sloboda je mogućnost izbora, samostalnog i neovisnog djelovanja. U najširem smislu sloboda označava mogućnost izbora između dobra i zla. Postoje dvije vrste slobode. Sloboda "od" i sloboda "za". To znači da svaki čovjek ima slobodu, slobodan je činiti i dobre i loše stvari. Ima slobodu za ljubav, prijateljstvo, nadu, vjeru i ostale pozitivne vrijednosti u čovjekovom životu, ali preduvjet za takvu vrstu slobode je da najprije budemo slobodni od negativnih osobina ( mržnja, laž, pesimizam, očaj...)

Sloboda = odgovornost

Pojam slobode usko je vezan sa pojmom odgovornosti, što se naziva odgovorna sloboda. Sloboda jednog pojedinca ne smije ugrožavati slobodu druge osobe. Čovjek ima slobodu misli, riječi i djela, koju mora ispravno koristiti. Svaki pojedinac odgovoran je za svoju slobodu. Zato smo odgovorni za svoje misli, riječi, djela i propuste, a iz toga proizlazi da ispravno koristimo slobodu dok činimo dobro.

06.06.2006. u 20:04 • 4 Komentara • Print • #

subota, 03.06.2006.

Tko je čovjek?

Dimenzije čovjekova bića :


1. TJELESNOST - Život je dragocjeno blago koje buja u čovjeku.

2. RAZUM - Omogućuje nam da učimo, stječemo znanje, da se možemo razvijati u životu.

3. VOLJA - Potrebno je zadržati jaku i slobodnu volju odlučivanja.

4. DRUŠTVENOST - Čovjek je biće odnosa. Potrebno je graditi dobre odnose s ljudima oko sebe.

5. RELIGIOZNOST - Čovjek je biće neslućenih mogučnosti. Ono najvažnije za oči je nevidljivo.

03.06.2006. u 14:42 • 10 Komentara • Print • #

petak, 02.06.2006.

Zašto živimo?

Ako život ima svoj smisao, tada i patnja i umiranje, s obzirom da su to sastavni djelovi, života moraju imati smisla. Trpljenje prestaje biti trpljenje u trenutku kad dobije smisao. Mnogi se ljudi u životu često pitaju "Zašto Bog dopušta da patimo?" Statistika je pokazala da ljudi često puta Bogu pripisuju pojedine stvari iz života, koje sa Bogom uopče nemaju veze. Bog je čovjeku dao slobodu i kada bi Bog manipulirao ljudskim životom tada čovjek više ne bi bio slobodan. Iz toga proizlazi činjenica da Bog ne može čovjeka odjednom potpuno osloboditi patnje i boli već pomoći čovjeku da lakše riješi navedeni problem i da mu to bude neka vrsta uspona u životu. (učenje na greškama pa makar i na vlastitim)
Činjenica da nastojimo odgovoriti na pitanje smisla života pokazuje da nismo pasivni promatrači života nego tražitelji njegova smisla, zato u životu moramo pokazati pravu sliku svoje duše, kako bismo pomogli sebi i drugima i osloniti se na vjeru u Boga kao snagu i vjeru u sebe i u daljnji život..

02.06.2006. u 18:58 • 6 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 29.05.2006.

Spolnost u službi ljubavi i života

Spolnost je područje na kojem se susreću dvije osobe i ona je sredstvo zajedništva među osobama. Spolnost je u službi zajedništva i ljubavi dvju osoba : muškarca i žene. Plod ljubavi muškarca i žene je život..
Mnogi ljudi već i kao teenageri neiskusni i nepromišljeni ulaze u spolne odnose čisto zbog trenutaka razonode i užitaka uopče ne shvačajući niti ne razmišljajući o mogućim posljedicama koje donosi taj čin.
U tekstu "Moj pogled na ljubav" govorio sam o važnosti kvalitetnih međusobnih odnosa između partnera. Taj odnos naručito je važan po pitanju spolnosti, jer kao što sam već rekao spolnost je područje na kojem se susreću dvije osobe a ne područje na kojem se susreću spolni organi dviju osoba
To znači da ako želimo imati spolni odnos sa nekom osobom tada je presudno da imamo razvijenu dobru međusobnu osobnu interakciju ( odnos) jer kroz spolni odnos mi u biti ulazimo u bliskiji odnos sa stanovitom osobom a da toga u biti ni sami nismo svjesni.
Da bi se osobni odnos između dviju osoba mogao učvršćivati i produbljivati potrebno je stvoriti temelje to jest stvoriti već prijašnji kvalitetan odnos kako bi se taj isti mogao produbljivati i učvršćivati

Funkcija spolnosti je na prvom mjestu jedan od oblika razvijanja međusobnih odnosa dviju osoba , a ne na prvom mjestu funkcija za trenutke užitaka i razonode...

29.05.2006. u 14:52 • 8 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.